Ovo je prezentacija o Twitteru i nadam se da će vam pomoći da saznate osnovne stvari o twitter-u!
3 Comments
Ovde možete skinuti prezentaciju.
Jedna od najvećih internetskih opasnosti koje nam prete su maliciozni programi koji mogu naneti izuzetno veliku štetu nezaštićenom računaru. Danas imamo veliki broj različitih malicioznih programa - virusi, crvi, spywarei... Osim njihove raznolikosti, raznoliki su i načini na koji dospevaju na nezaštićen računar. Možemo ih podeliti u više kategorija: - virusi datotečnog sistema - sistemski virusi - multipartite virusi - makro virusi Kako prepoznati zaražen računar?
Kako se zaštititi od virusa? Trebalo bi da instalirate neki od boljih antivirus programa (npr. Aviru, AVG, NOD 32 i dr.), redovno da ga update-ujete i da skenirate sistem što češće. Trebalo bi da svaki cd, dvd, memorijsku karticu ili flash memoriju skenirate pomoću antivirus programa pre kopiranja fajlova sa njih na vaš računar. Postoje izvesne osobine koje karakterišu svršnjačko nasilje. Potencijalna žrtva nasilja jeste dete koje je submisivno, defanzivno, introvert sa niskim samopoštovnajem. Ovakvo dete će i na najbezazlenije opaske reagovati plačem, povlačenjem, izolovanjem od društva. Plašljivo, tiho i povučeno dete omiljena je meta onih koji vole da svoju snagu demonstriraju nad drugima, bilo fizičku ili psihičku. Nepotrebno je naglašavati da bi roditelji morali da imaju uvid u ponašanje i raspoloženje svoje dece. Ukoliko ste primetili da je vaše dete povučenije nego inače, slabo jede, razdražljivo je, loše spava i budi se vrišteći ili mokreći u krevet, krajnje je vreme da porazgovarate šta se dešava sa njim. Jako trzanje na iznenadne zvuke, menjanje maršute odlaska ili vraćanja iz škole, kašnjenje u školu, modrice po telu mogu takođe biti pokazatelji da se nad vašim detetom vrši neki oblik nasilja. Stalne glavobolje, bolovi u stomaku, ukoliko nisu izgovori za pismene vežbe, mogu biti alarmanti signali. Nestanak ličnih stvari i veći zahtevi za džeparac mogu značiti iznuđivanje novca. Naravno, ako isključite mogućnost da je vaš pubertetlija počeo da puši ili konzumira neku psihoaktivnu supstancu. Prvi korak ka rešavanju nasilja jeste otvoren razgovor sa detetom. Pokušajte da doznate od kada se nasilje događa, kako, gde, ko su akteri. Pokažite detetu da se saosećate sa njim i da ćete dati sve od sebe da zaustavite tekuću neprijatnu situaciju. Ali nemojte obećavati da će sve i odmah biti u redu. Probajte zajedno da nađete rešenje. Dogovorite se o predstojećim koracima rešavanja problema. Imajte na umu da roditelji koje ne prijave nasilje ne mogu ga ni zaustaviti. Ovo naravno ne podrazumeva da se vi lično svetite nasilniku ili nekome njemu bliskom. Mnoga deca će prestati sa nasiljem ukoliko njihovi roditelji saznaju čime se deca bave u slobodno vreme. Nažalost, roditelji dece koja vrše nasilje ne žele uvek da pogledaju istini u oči. Brane se uglavnom neistinitim argumentima kako zaposleni u školi mrze njihovo dete, kako su oni bili još gori u tim godinama, ili kako oni jednostavno ne pronalaze način da kontrolišu sopstveno dete. Važno je da razgovor sa takvim roditeljem obavite u prisustvu odeljenjskog starešine ili stručne službe, odnosno psihologa i/ili pedagoga škole. Ukoliko se nasilje i dalje nastavi, ponovo kontaktirajte zaposlene u školi. Postoje tačno propisane zakonske procedure koje se u takvim okolnostima preduzimaju (Opšti protokol za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja). Takođe, neke škole imaju oformljene timove zadužene za bezbednost u školi i rešavanje problema vezanih za nasilje. Raspitajte koje su osobe članovi ovog tima i obratite se njima za pomoć. Budite uporni i istrajni i stalno razgovarajte sa detetom da li se nasilje zaustavilo. Pedofilija (grč. παιδοφιλία (παις, dete) i (φιλία, lјubav, prijatelјstvo) je seksualna nastranost koja se ogleda u seksualnoj privlačnosti prema deci istog, suprotnog, ili oba pola. Zbog težine posledica, ovakva nastranost je strogo zakonski kažnjiva u svim zemlјama. Međunarodna grupa za zaštitu prava dece “Terre des Homme” upotrebila je kompjuterski generisanu sliku desetogodišnje Filipinke, kojoj su dali ime “Sweetie” (Slađana, Slatkiš), u nastojanju da uđu u trag muškarcima koji primoravaju decu na seks pred kompjuterskim kamerama. Na njihov mamac se “upecalo” čak 20.000 muškaraca. Krađa identiteta na Internetu je vrsta prevare kojom se od korisnika računara putem lažne poruke e-pošte ili veb-sajta saznaju lični i finansijski podaci. Internet pruža nove načine za lopove da ukradu tuđe lične informacije i da počine prevaru. Lopovi mogu da postignu svoj cilј na nekoliko načina, kao što je korišćenje Internet čatovanja i trojanskih konja koji služe da sa tuđeg računara pokupe lozinke, korisnička imena i brojeve kreditnih kartica koje korisnik koristi na računaru i pošalјu ih nazad do lopova. Mnogi onlajn biznisi danas takođe čuvaju lične podatke o korisnicima i kupcima na svojim veb-sajtovima, i te informacije se koriste kada se osoba vrati na veb-sajt. Ovo predstavlјa još jedan način da se pristupi tuđim ličnim informacijama. Pored toga, postoji i e-mail phishing, gde lopovi pokušavaju da prikupe tuđe lične informacije slanjem lažnih e-mailova. Krađa identiteta je zločin kojim zločinci imitiraju druge lјude, obično za finansijsku dobit. U današnjem društvu, često se od pojedinaca traži da otkriju dosta ličnih informacija o sebi, kao što su brojevi socijalnog osiguranja, potpis, ime, adresu, telefonske brojeve, pa čak i informacije o bankarskim i kreditnim karticama. Ako je lopov u mogućnosti da pristupi ovim ličnim podacima, on ili ona može da ih iskoristi da počini prevaru u tuđe ime. Sa ovim informacijama lopov bi mogao da uradi stvari kao što su podnošenje zahteva za kredite ili nove račune kreditnih kartica. Zatim oni mogu zahtevati promenu adresa za obračun i koriste tuđu postojeću kreditnu karticu bez njihovog znanja. Oni takođe mogu da koriste falsifikovane čekove i debitne kartice, ili da obave elektronske transfere u tuđe ime, da izbrišu nečiji bankovni račun.
Krađa identiteta može da ide dalјe od novčanih posledica. Lopovi mogu da koriste tuđe informacije da dobiju vozačku dozvolu ili neki drugi dokument na kome će biti njihova fotografija, ali tuđe ime i informacije. Sa tim dokumentima lopovi bi mogli da dobiju posao, podnesu zahtev za putne isprave, ili čak da učine da se i tuđe ime i poštanska adresa nađu u policiji i drugim organima ako je lopov uklјučen u druge kriminalne aktivnosti. Muzika, filmovi i razni softver najčešće se skidaju preko torrenta na koji otpada čak 60% celokupnog downloada s interneta. Pritom je porast u skidanju muzike značajno manji nego kad se radi o filmovima, video igrama i računarskom softveru. Vlasti širom sveta trude se, zajedno s produkcijskim i diskografskim kućama ograničiti ili u potpunosti zaustaviti ilegalnu razmenu. Šveđani su skoro uspeli pokoriti "The Pirate Bay", da bi na kraju shvatili kako se download u zemlji povećao uprkos rigoroznim zakonima i kaznama. Prodaja DVD-a se smanjila u posljednjih godinu dana zbog čega su izgubljena radna mesta u produkciji i distribuciji. Skidanje muzike usporava jer postoji sve više online servisa putem kojih se mp3 datoteke mogu skinuti potpuno legalno, tvrdi John Woodward, izvršni direktor UK Film Council. Velik broj stručnjaka pokušaje zabrane smatra potpuno uzaludnima. Postoji toliko mesta s kojih se može nešto skinuti i još puno, puno više osoba koje skidaju, da je gotovo nemoguće celu mašineriju staviti pod kontrolu, rekao je Mike Roberts, IT direktor iz Londona.
Brazilska agencija protiv piratstva nedavno je zatvorila osam stranica s kojih su surferi skidali multimedijske datoteke, ali priznaju da je u ovom trenutku gotovo nemoguće pokoriti sistem razvijen oko torrenta. Google je sproveo anketu na dve hiljade svojih korisnika kako bi otkrio koje se lozinke najčešće koriste. To su iskoristili da naprave listu onih lozinki koje su najgore za korištenje jer ih je najlakše hakovati, a radi se uglavnom o informacijama koje se o korisniku mogu pronaći i putem Fejsbuka.
Prilikom ankete otkriveno je i kako je 10 odsto korisnika pokušalo provaliti na neki od računa kolege s posla, dok je 48 posto ispitanih svoju lozinku otkrilo drugoj osobi, piše ITProPortal.com. A evo i liste lozinki koje bi korisnici trebalo izbegavati: 1. Ime ljubimca 2. Važni datumi (npr. godišnjice braka) 3. Datum rođenja bliske osobe 4. Ime deteta 5. Ime nekog drugog člana porodice 6. Mesto rođenja 7. Omiljeni praznik 8. Nešto povezano s omiljenom sportskom ekipom 9. Ime trenutnog partnera 10. Reč password Baš kao i u pravom životu, predatore uglavnom nije lako prepoznati sve dok ne postane suviše kasno. Razvoj IT sektora u skorijim godinama ovim (ne)ljudima ide na ruku. Dobro skriveni pod anonimnim nalozima i lažnim profilima, u stanju su da prepoznaju trenutak ranjivosti i od života ti u rekordnom roku naprave pakao. Na udaru su mahom deca oba pola, i tinejdžeri koji se, ništa ne sluteći, upuštaju u naizgled nevin razgovor sa ’vršnjakom’ koga su upoznali u pričaonici, putem mejla, bloga, i drugih Web sajtova. Isprva, predator pokušava da zadobije tvoje poverenje. Imaš 13 godina i upravo si raskinula sa dečkom? Sjajno, on ima 15 i prošao je kroz raskid nedavno. U stvarnosti, verovatno se radi o starijem čoveku koji svoje komplekse i frustracije leči time što će zadobiti naklonost deteta da bi ga zatim emocionalno i seksualno maltretirao. On svoje mete zavodi pažnjom, laskanjem, ljubaznošću, pa čak i poklonima. Ali zapitaj se? Nije li ustvari preljubazan? Nije li previše pažljiv? Nudi se da reši sve tvoje probleme, pored njega čak i tvoji roditelji izgledaju kao nezainteresovani posmatrači, a ti dolaziš u iskušenje da mu poveriš sve svoje strahove i nadanja, intimu koju ne bi trebalo da deliš sa strancima. Ali, on je taaaaakoooo fin. Veruj mi, bolje ne. Takođe, taj simpa lik verovatno ima neki ljigavi, seksistički nick poput 2sexy, pussycat ili hotguy, a zna iznenađujuće dosta o najnovijim hitovima ili hobijima koji interesuju tinejdžere. Nema sliku na profilu? Oglasi na uzbunu. Slika prikazuje ultra-mega-giga zgodnog dasu koji kao da je sišao sa stranica Men’s Health časopisa? Verovatno pokušava da prikrije godine, ako ne i pol slikom zgodnog dase koji zaista jeste sišao sa stranica časopisa. Ako si ipak rešena da prenebregneš ove signale koji govore da nešto nije u redu, još nije kasno kada ti predator zatraži broj telefona. On inicira direktan kontakt jer je previše nestrpljiv da dugo čeka na svoj plen, plašeći se valjda da ga neki drugi predator ne preotme u međuvremenu. U silnoj brzini, moguće je da pravi i pravopisne greške. Ko će još misliti na slova i gramatiku kad mu se smeši siguran ulov? Ako već nije pokušao da te opusti postepenim uvođenjem seksualnih sadržaja u razgovor, učiniće to vrlo brzo, budi sigurna u to. Moguće je da će ti slati i porno materijale, ili tražiti od tebe da uključiš kameru i pričaš vulgarnim jezikom i zauzimaš lascivne poze, na taj način hraneći bolesne prohteve svog oslabljenog libida. Trebalo bi da blokiraš nepoželjne kontakte, adrese i sadržaje. Ako se uznemiravanje nastavi, obrati se za pomoć roditeljima koji će preduzeti dalje mere zaštite, jer oni te ipak vole najviše na svetu, a ne neki tamo sexfreak55. Dobro skriveni pod anonimnim nalozima i lažnim profilima, u stanju su da prepoznaju trenutak ranjivosti i od života ti u rekordnom roku naprave pakao. Savetovalištu za žrtve nasilja na internetu mesečno bude prijavljeno i do 15 težih slučajeva vršnjačkog zlostavljanja putem društvenih mreža. Svako drugo dete je pretrpelo neki oblik zlostavljanja na internetu, tzv. sajberbuling, a najmlađa žrtva imala je samo devet godina.
MREŽA - Nasilje se ogleda u šikaniranju, vređanju, ogovaranju, a doseže sve do izmišljanja najgorih neistina o određenom detetu. Najčešće grupa dece šikanira jedno dete, tako se svete jer su se posvađali ili im neko jednostavno nije simpatičan. To ide dotle da do detalja opisuju, na primer, kako je neka učenica imala seksualni odnos u toaletu škole, pa sve do toga koliko naplaćuje seksualne usluge - kaže Biljana Kikić Grujić, koordinatorka Centra za prevenciju devijantnog ponašanja kod mladih, pri kojem je i otvoreno prvo regionalno Savetovalište za žrtve nasilja na internetu. Ona dodaje da su direktori škola dužni da prijave svaki ovakav slučaj, dok roditelji priznaju da malo znaju o tome šta im deca rade na internetu. - Snosimo odgovornost i moramo da znamo čime nam se deca bave kada sednu za kompjuter. Kao jedino rešenje vidim to da se redovno organizuju predavanja i edukacije po školama na ovu temu za decu i roditelje - kaže Jelena Desnica iz Saveta roditelja novosadskh osnovnih škola. Kancelarija Pokrajinskog ombudsmana u aprilu je pokrenula sajt “bezbedan internet”. - Posebno važno je što na sajtu stoje praktična uputstva kako da se deca zaštite. Nama se mogu obratiti svi koji trpe ovakvo nasilje. U zavisnosti od toga na šta se slučaj odnosi, dajemo savete u vezi sa tim kako dalje da se postupi, a po pritužbi vodimo zvanični postupak - kažu u ovoj kancelariji. Savetovalište za žrtve nasilja na netu dežura 24 sata dnevno POMOĆ - Dežurni broj Savetovališta za žrtve nasilja internetu, koji je dostupan 24 sata dnevno je 063/528- 601. Moguće je obratiti se i mejlom na [email protected] ili lično na Trgu mladenaca 7. “Samoinicijativno, ali i po pozivu iz svake škole, držimo radionice učenicima. Posebno nas zabrinjava što se starosna granica dece koja imaju naloge na društvenim mrežama spušta”, kaže Grujićeva. Web - kamera ( engl. webcam , web camera ) je vrsta kamere priključene na računar , najčešće preko USB porta ili eterneta ( žično ili bežično ) . Služi za snimanje fotografija i video - zapisa i njihovo opcionalno prenošenje preko interneta u realnom vremenu .
Najčešća upotreba je za video telefoniju , dopuštajući korištenje računala kao video - telefona ili stanice za video - konferencije . Druge upotrebe su česte . Web - kamere su izuzetno raširene zbog svoje niske cijene i višestruke upotrebe . Mane su im relativno niska rezolucija slike , spora reakcija na promjenu scene i osvjetljenja , i druge . Fotografija je medij dobiven delovanjem svjetlosti na površinu koja je osjetljiva na svjetlost . Fotografija može postojati u fizičkom obliku ( na papiru , staklu , limu , ... ) ili u elektroničkom obliku ( na zaslonu ekrana , projektiranjem na određenu podlogu , ... ) . Istim nazivom se označavaju tehnička djelatnost i umjetnička disciplina . Opisana u starom vijeku od Aristotela , kamera opskuri je , osobito od vremena renesanse pa nadalje , služila slikarima i arhitektima kao pomoćno sredstvo u prenošenju crteža iz prirode . Njom su se služili , u slične , crtačke svrhe , i pioniri fotografije : Nieps , Daguerre i Talbot . Oni su poznavali principe prenošenja svjetlosnog odraza iz prirode na određenu podlogu , ali je svaki na svoj način nastojao da taj svjetlosni odraz fiksira i sačuva zauvijek . Predistorija fotografije je , u najvećoj mjeri , zbroj opita urađenih u namjeri da se pronađe odgovarajuće kemijsko sredstvo koje bi se ustalilo kao najpraktičniji i najbolji način stvaranja fotografije . Razne društvene mreže koje služe za spajanje ljudi, nova prijateljstva često imaju svoje zamke.....
Osim raznih zlouprotrebljavanja lozinki i korisničkih računa, i osobnih podataka....često i ljudi koji imaju razne profile na društvenih profilima mogu postati meta raznih izrugivanja, na trenutačno najpopularnijom mreži facebook možemo naći razne grupe koji izruguju druge ili svoje frustracije liječe putem interneta...... često roditelji neznaju što im deca rade na internetu, a kamoli s kim se dopisuju putem društvenih mreža, i tko ostali ima lažne profile da djeca nisu svjesna. Koliko god zaštitili svoje profile postoji mnogo korisnika koji znaju mnogo načina kako iskoristiti naše podatke. Decu treba zaštiti od raznih ljudi koji pomoću interneta traže žrtve, a internet im to olakšava isto tako decu upozoriti koje su posledica i njihovih radnji. Isto tako deci nisu potrebne društvene mreže. Razmatranje pitanja moralnosti piraterije zahteva distinkciju pojma piraterija. Piraterija je nezakonito i neovlašćeno kopiranje autorskog sadržaja uz dalju distribuciju i prodaju istog. Pirati su ljudi koji se bave piraterijom. Može se reći da piraterija spada u tipove kriminala na internetu. Sa stanovišta samih pirata pojam pirata i kompjuterskih pirata se u znatnoj meri razlikuju. Autori piratskog biltena navode da su kompjuterski pirati hobisti koji uživaju u skupljanju softvera i igraju se najnovijim softverima. Po sopstvenim tvrdnjama kompjuterski pirati služe narodu bez naknade. Pojava piraterije pokrenula je pitanje mоrala, odnosno, etike korisnika intelektualne svojine koja pripada autoru. Moralna ubeđenja u jednom društvu menjaju se tokom vremena, pa je i neizvesno da li će pitanje piraterije na internetu vremenom biti promenjeno. Dovodi se u pitanje i sam razvoj pojma kompjuterske etike.
- OMG – Oh my God (O, moj bože)
- LOL – Laughing Out Loud (Smejem se glasno) - BTW – By The Way (Uzgred, budi rečeno) - FYI – For Your Information (Za tvoju informaciju) - BFF – Best Friends Forever (Najbolji prijatelji zauvek) - TMI – Too Much Information (Previše informacija) - AFK – Away From Keyboard (Udaljen od tastature) - ASAP – As Soon As Posible (Što pre moguće) - ASL – Age, Sex, Location (Godište, pol, mesto) - B/C – Because (Zato) - BAK – Back At Keyboard (Ponovo za tastaturom) - BF – Boyfriend (Momak) - BRB – Be Right Back (Odmah se vraćam) - CU – See You (Vidimo se) - F2F – Face To Face (Lice u lice) - FC – Fingers Crossed (Prekršteni prsti) - ILU – I Love You (Volim te) - N/M – Never Mind (Nije važno) - ROFL – Rolling On The Floor Laughing (Valjam se po podu od smeha) - THNX – Thanks (Hvala) Smisao ovih skraćenica je da iskažu što više informacija uz pomoć minimalnog broja karaktera. S jedne strane to je odlično, jer nema potrebe za kilometarskim esejima, detaljima i obrazloženjima da bismo, na primer, nekom rekli da nam je dosadan i da nam se spava, već je dovoljno samo napisati ZZZ. Međutim, kada govorimo o svom životu, složenim osećanjima i mislima, nemoguće ih je upakovati u jedan akronim. Zato je važno napraviti meru. Skraćenice su idealno rešenje za iskazivanje pojedinih situacija, ali kada je reč o stvarnim problemima, dubokim emocijama i idejama, zaboravite i na skraćenice i na internet, napustite virtuelne sobe i negde u ličnom kutku porazgovarajte sa svojim prijateljima. Tada internet jezik ne važi, skraćenice se ne koriste, emotikoni se ne stavljaju, nema sajber prijateljstva i nema skrivanja pogleda iza monitora računara. Susret “oči u oči”, zagrljaj, razgovor i prijateljstvo postaju deo realnog okruženja u kojem se ljubav, tuga ili radost ne mogu objasniti pomoću tastature – jer iako je u pitanju staromodan način komunikacije, iskrena reč nikada ne može da bude prevaziđena. Internetski identitet je identitet kojim se korisnici interneta služe u virtualnim zajednicama. Iako pojedinci koriste svoje pravo ime na internetu, većina se predstavlja putem pseudonima, koji otkrivaju naizmenične količine osobnih informacija. I nekim internet sklopovima, uključujući forume, MUDove, (Multi-user Dungeon – preteća Role-Play igara), slanje trenutnih poruka (instant messaging) i Masivne Multyplayer Online Igre (Mass-Multiplayer-Online-Games) – korisnici se mogu predstaviti vizualno pomoći avatara, slike veličine ikone.
I kako drugi korisnici vrše međudelovanje sa utemeljenim internet identitetom stvara se reputacija, koja im dopušta da odluče je li taj identitet pouzdan. Internet identitet pruža veću slobodu od pravog identiteta identiteta koji je oblikovan činitelјima koje ne možemo kontrolisati - uklјučujući rasu, klasu, zanimanje, te stepen obrazovanja. Sredstvom kao što je identitet na internetu, lјudi imaju slobodu da se redefinišu kako žele. Mnogi korisnici interneta imaju više od jednog identiteta, to činjenica koja se delimično pripisuje nedostatku menadžmentske infrastrukture identiteta, koja bi omogućila osobi da koristi potvrđeni identitet u dve ili više online zajednica. No kada postoji više internet identiteta, mogu se postaviti pitanja o "odgovornosti". Na primer, osoba može započeti novi identitet da izbegne posledice negativne reputacije, da promeni ishod nekog glasanja na internetu, ili da pridodaje dodatnu podršku za argument u forumskoj diskusiji. Na stranicama internet aukcija, prodavci se nekada znaju logirati u više, nestvarnih identiteta sa namerom da bi podigli kupovne cene. Na veoma jednostavan način i u par koraka možete da vidite da li vam je neko "čeprkao" po profilu. Kada se ulogujete klikom "šravić" u desnom gornjem uglu dobijate padajući meni u kom izaberite "settings" odnosno podešavanja. U sledećem prozoru, kliknite na "Security", pa na "Edit" kod "Active Sessions", kao što je označeno na fotografiji. Tada ćete dobiti listu lokacija i uređaja sa kojih ste ulogovani na svoj profil. Tu su informacije poput sa kog operativnog sistema i u koje vreme ste bili ulogovani. Ukoliko primetite neka sumnjiva logovanja sa uređaja za koje niste sigurni možete ih odmah prekinuti klikom na "End Activity", ali odmah posle toga promenite šifru i reportujte problem.
Ukucajte u Google pretraživaču sledeće:
(sqrt(cos(x))*cos(200*x)+sqrt(abs(x))-0.07)*(4-x*x)^0.01, sqrt(9-x^2), -sqrt(9-x^2) Saveti za kreiranje jakih lozinki i fraza za prolaz Primenjuje se na Windows 7
Lozinka je niska znakova koja se koristi za pristup informacijama ili računaru. Fraze za prolaz su obično duže od lozinki zbog dodatne bezbednosti i sadrže više reči koje čine frazu. Lozinke i fraze za prolaz pomažu u sprečavanju neovlašćenih osoba da pristupe datotekama, programima i drugim resursima. Kada kreirate lozinku ili frazu za prolaz, trebalo bi da ona bude jaka što znači da je teško naslutiti je ili „razbiti“. Preporučuje se korišćenje jakih lozinki na svim korisničkim nalozima na računaru. Ako koristite mrežu na radnom mestu, administrator mreže može zahtevati od vas da koristite jaku lozinku. Napomena
Šta lozinku ili frazu za prolaz čini jakom?Jaka lozinka:Jaka fraza za prolaz:
Jake lozinke ili fraze za prolaz sadrže znakove iz svake od sledeće četiri kategorije: Kategorija znakaPrimeriVelika slova A, B, C Mala slova a, b, c Brojevi 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 Simboli koji se nalaze na tastaturi (svi znakovi na tastaturi koji nisu definisani kao slova ili brojevi) i razmaci ` ~ ! @ # $ % ^ & * ( ) _ - + = { } [ ] \ | : ; " ' < > , . ? / Lozinka ili fraza za prolaz može da ispunjava sve gorenavedene kriterijume, a da ipak bude slaba. Na primer, Hello2U!ispunjava sve kriterijume za jaku lozinku koji su navedeni gore, ali je i dalje slaba jer sadrži celu reč. H3ll0 2 U! je jača alternativa jer zamenjuje neka slova u celoj reči brojevima, a uključuje i razmake. Lakše zapamtite jaku lozinku ili frazu za prolaz prateći sledeće savete:
Kreiranje jačih lozinki i fraza za prolaz korišćenjem ASCII znakova Windows lozinke mogu da budu mnogo duže od osam znakova koliko je gore preporučeno. Zapravo, vaša lozinka može biti duga do 127 znakova. Međutim, ukoliko ste na mreži u okviru koje su takođe računari koji imaju operativne sisteme Windows 95 ili Windows 98, razmotrite upotrebu lozinke koja ima najviše 14 znakova. Ako je lozinka duža od 14 znakova, možda nećete moći da se prijavite na mrežu sa računara koji koriste neki od ovih operativnih sistema. 1. Privatnost nadruštvenim mrežama Bezbednost na internetu - privatnost i zaštita ličnih podataka , državni stručni skup Zagreb , 11. siječnja 2013. Filip Vlašić , dipl . ing el . Nacionalni CERT , CARNet
2. Društvene mreže u Hrvatskoj • Facebook - 1.420.000 korisnika ( oko 2/3 Internet korisnika ) - prosečni korisnik : • 25 minuta dnevno ( 13 spajanja ) • 229 " prijatelјa " • Tvitter - između 20.000 i 30.000 korisnika - manja mogućnost zloupotrebe zbog mnogo manje dostupnih podataka - svi " tvitovi " su javno dostupni , osim ako je profil podešen da je privatan 3. Rizici • registracijom na društvenu mrežu , prihvatamo njena " pravila igre " - ta pravila su labavo definisana kao iu stvarnom životu • društvene mreže su kompanije koje , kao i svaka druga , maksimiziraju svoj profit te moraju pronaći na čemu će zarađivati • društvenost na Internetu podrazumeva i zloupotrebu kao iu stvarnom životu • možemo sami sebi da naruši ugled 4. Dostupnost podataka sa Facebooka 5. Dostupnost podataka sa Facebooka 6. Dostupnost podataka sa Facebooka 7. Politika privatnosti na Facebooku • https://vvv.facebook.com/about/privaci/io ur - info , politika privatnosti • kome će bit dostupni podatci koje ostavlјamo na profilima drugih , zavisi o njihovim postavkama ! • Facebook i različiti Internet oglašivači međusobno dele informacije ( ovo uklјučuje i GPS lokacije) o vama 8. Podaci koje treba posebno zaštititi • bolјe je sprečiti nego lečiti • kontakt informacije ( telefonski broj itd ) , adresa , datum rođenja • bilo koji lični podaci koje su poznati jedino nama ili užem krugu lјudi ( porodice ) • lokacijske podatke • ( nepoćudne ) fotografije 9. Odgovorno korišćenje i informisanje • edukacija i pravovremeno informisanje • procena je li društvena mreža najbolјi izbor • praćenje najmlađih i njihovih aktivnosti na mreži - poslužiti im primerom ( naravno ne negativnim ! ) • umerenost u korišćenju • inteligentno korišćenje ... 10. Inteligentno korišćenje ? • Boshmaf , Muslukhov , Beznosov , Ripeanu : " The Socialbot Netvork : Vhen Provajderi Socialize for Fame and Monei " , Universiti of British Columbia , Vancouver • Tjuringova test ------ > 11. Zloupotrebe I • narušavanje ugleda • uhođenje • ucjenjivanje • krađa identiteta • stvaranje raznih drugih neprijatnosti ... 12. zloupotrebe II 13. vvv.cert.hr 14. Obratiti se za pomoć Facebooku • https://vvv.facebook.com/help/ Elektronska pošta, e-pošta, imejl, mejl (engl. e-mail) su različiti nazivi za mrežni servis koji omogućava slanje i primanje poruka raznovrsnog sadržaja. Ime predstavlja analogiju tradicionalnoj pošti, pri čemu poštansko sanduče zamenjuju serveri, na kojima se e-pošta „čuva“ dok je korisnik ne preuzme.
Programi za rad sa elektronskom poštom se zasnivaju na uređivaču teksta za sastavljanje poruka, čijom primenom se poruka priprema za slanje, mehanizma za slanje i primanje poruka i čitača primljenih poruka. Uz poruke se mogu slati i datoteke. Poruka se šalje primaocu na temelju njegove adrese elektronske pošte. Poruka se može poslati jednom ili više primalaca odjednom. Poslate poruke se čuvaju u elektronskom poštanskom sandučetu primaoca, koje se nalazi na njegovom serveru sve dok ih ne zahteva za prijem na lokalni računar. Gotovo svi provajderi internet usluga u svojoj ponudi imaju i servis za elektronsku poštu. Jedna od varjanti pisanja elektronske pošte u srpskom jeziku je imejl (i-mejl), ali je na vizit kartama, pozivnicama i sl. nije pogrešno napisati englesku varijantu e-mail. U oktobru 1971. (mada ima izvora koji tvrde da se to dogodilo jula 1970.[traži se izvor od 09. 2009.]) stručnjak za računarstvo Rej Tomlinson je napisao prvi program za razmenu poruka između dva računara. Tomlinson, diplomac sa bostonskog MIT-a, bio je u to vreme zaposlen u BBN-u (engl. Bolt, Beranek, Newman), laboratoriji u Kembridžu, u državi Masačusets. Radeći na Didžitalovim računarima PDP-10, Tomlinson je najpre napravio program koji je omogućavao da korisnici istog računara jedan drugom ostavljaju poruke. Međutim, kako teoretičar interneta Džon Nauton piše u svojoj knjizi „Kratka istorija budućnosti“, „svrbeli su ga dlanovi“ pa je napisao i program koji tekstualne poruke razmenjuje između dva računara. Transfer poruke je uspeo, a Tomlinson se ne seća kako je prva poruka glasila, čak veruje da je napisao nešto u smislu „test“. Potpuno nesvestan da je napravio nešto što će potpuno promeniti svet koju deceniju kasnije, on ipak nije izdržao a da se ne pohvali svom kolegi Džeriju Burčfilu moleći ga da „ne širi dalje“. „Ovo nije ono čime bi trebalo da se bavimo“, rekao mu je. U to vreme internet je bio mreža od nekoliko desetina računara, uglavnom u Sjedinjenim Američkim Državama, u okviru projekta američke vojske pod imenom ARPA. Za nadležne nije predstavljalo malo iznenađenje kada su dve godine kasnije utvrdili da od ukupnog prometa na mreži čak tri četvrtine otpada na elektronsku poštu, na jedan takoreći nusproizvod. Danas je elektronska pošta vodeći servis na internetu, i smatra se da je u svetu koristi više od pola milijarde ljudi, dok su procene da će je 2005. koristiti 1,2 milijarde. Većina poruka je trivijalna i najveću gužvu prave reklame svake vrste kao i poruke inicirane (i inficirane) različitim virusima. Pored programa za razmenu e-pošte, Rej Tomlinson je odgovoran za masovnu upotrebu znaka @ (et, poznato i kao „ludo a“ ili „majmunsko a“). Smišljajući kako da razvrsta primaoce poruka odlučio je da njihova imena i imena računara na kojima se nalaze njihovi računi razdvoji nekim znakom interpunkcije. Kako je na svojoj tastaturi imao samo 12 takvih znakova na raspolaganju, odlučio se za onaj koji se nikada ne koristi u pisanju poruka. Taj princip adresiranja koristi se i dan-danas. Razvoj e-pošte zaokružen je 1975. godine kada je programer po imenu Džon Vital napisao program „Msg“ (od engleskog message - poruka). Njegov istorijski doprinos sastoji se u genijalnoj ideji da u program uvrsti opciju odgovaranja na poruku, takozvano „Re“ (engl. reply) koje je on tada nazvao „answer“ (odgovor). Dve godine kasnije Ted Majer i Ostin Henderson izbacili su protokol za prenošenje poruka u kojem su definisali koje informacije (osim teksta), e-pošta treba da nosi i od tada nije bilo značajnijih promena u strukturi. Elektronski Ekplain jeupotreba elektronskih sistema za razmenu poruka da šalјu neželјene masovne poruke ( spam ), posebno oglašavanje , bez razlike . Dokvećina široko priznat oblik spama je e - mail spam ,termin se primenjuje na sličnim zloupotrebama u drugim medijima : instant poruke spam , Usenet spama , Veb pretraživač spam, spam u blogovima , viki spam , onlajn klasifikovan oglasi spama , mobilni telefon poruka spama , internet forumu spama , junk fak transmisija , socijalni nepoželјne , oglašavanje na televiziji i delјenje datoteka spama . Je dobio naziv po Spam , ručak meso , putem Monti Pajton skicu u kojoj spam je uklјučen u svakom jelu . Spam ostaje ekonomski održiv jer oglašivači nemaju operativnih troškova duže upravlјanju njihovim mailing liste , i teško je držati pošilјaoci odgovornost za svoje masovne pošte . Jerprepreku za ulazak je tako nizak , spameri su brojni , aobim neželјene pošte je postao veoma visok . U 2011 godini ,procenjena cifra za spam poruke je oko sedam biliona . Troškovi , kao što su izgublјene produktivnosti i prevare , snosi javnosti i od strane pružalaca usluga interneta , koji su bili primorani da povećavaju kapacitet da se nosi sa potop . Spam jepredmet zakonodavstva u mnogim jurisdikcijama . Osoba koja kreira elektronsku spama se zovespamera . Google je povodom dana zaljubljenih na svom sajtu postavio zanimljivu animaciju koju možete videti ako kliknete na sledeću sliku: Evo još nekih google doodle-ova povodom nekih praznika ili godišnjica: Povodom Olimpijskih igara: Povodom Nove 2014. godine: Povodom dana majki:
Pod pojmom sajber-terorizam (cyber-terrorism) podrazumeva se korišćenje računara i informacionih tehnologija, pretežno Interneta, za izazivanje štete sa ciljem da se postigne ispunjavanje političkih ili religioznih ciljeva napadača. Širokom upotrebom Interneta idividualci i grupe ga mogu koristiti u cilju pretnje građanima, pojedinim (etničkim ili verskim) grupama, zajednicama, pa i samim državama. Međutim, postoje struje mišljenja koje tvrde da sajber-terorizam ne postoji i da je to u stvari pitanje hakovanja i rata zbog informacija.
Interesovanje javnosti za sajber-terorizam počelo je krajem 80-tih godina prošlog veka. Kako se bližila 2000. godina, rastao je strah od virusa „milenijumska buba“ kao i od potencijalnih napada sajber-terorista. Posle 11. septembra 2001. godine, terorizam, a samim tim i njegov deo koji se odnosi na svet informacionih tehnologija dospeo je u žižu javnosti. Naslovne stranice u medijima bile su prepune naslova koji upozoravaju na mogućnost jednog jakog napada koji bi onemogućio Internet da funskcioniše. Međutim, to se još uvek nije dogodilo. Da bi se izvele ovakve akcije, neophodno je da napadači poseduju veliko znanje o računarima. Ali, kao što svaki programer nije haker, tako ni svaki haker nema programersko umeće. Zbog toga je neosnovano sajber-terorizam povezivati samo sa hakerima, iako postoje primeri da su upravo hakeri izveli neke od takvih akcija u prošlosti. Rumunski hakeri su jednom prilikom uspeli da upadnu u sistem istraživačke stanice na Antartktiku gde je radilo 58 naučnika. Na svu sreću, njihova aktivnost je zaustavljena pre nego što se desila neka nesreća. Do kraja 2004. godine, nije zabeležen ni jedan napad hakera koji je odneo život i jedne osobe. Većina napada je izazivala materijalnu ili finansijsku štetu, kao u slučaju kada su virusi napali i ugasili nevitalne sisteme jedne nuklearne elektrane, ali nikakvih dalekosežnijih posledica nije bilo. Najsvežiji primer koji je izazvao globalnu paniku desio se krajem septembra 2008. godine kada je grupa hakera koja se naziva 'Greek Security Team', 'upala' u računare CERN-a (Evropski centar za nuklearna istraživanja) toliko duboko da su se nalazili veoma blizu preuzimanja kontrole nad jednim od detektora LHC-a, najvećeg akceleratora čestica. Hakeri su u sistem provalili već prvog dana eksperimenta i postavili lažnu stranicu na sajt CERN-a, rugajući stručnjacima odgovornim za kompjuterski sistem nazivajući ih 'gomilom školaraca'. Predstavnici CERN-a saopštili su da nikakva materijalna šteta nije načinjena, ali je neugodno saznanje da su detektori, i cela skupocena skalamerija, podložni digitalnom ugrožavanju. Za sada se hakeri u ulozi terorista pojavljuju samo na filmu, što možda predstavlja vizualizaciju straha sa kojim se suočava današnje društvo. Strah od terorizma u bilo kom obliku postoji i ima svoje realne osnove. Ljudi kažu da su u strahu velike oči, ali je ipak neosnovano da se cela hakerska zajednica zbog nedovoljne informisanosti i straha od nepoznatog obeleži kao subjekat takvog ponašanja. Upravo to se desilo legendi svetskog haka, Kevinu Mitnicku, za koga su kružile priče da bi mogao da aktivira vojne projektile i izazove Treći svetski rat, pa mu je tokom boravka u zatvoru bila uskraćena mogućnost da koristi čak i telefon, jer se smatralo da u njegovim rukama može da posluži za izazivanje neke globalne katastrofe. |